Dnevnik.hr ona.vlasnica.pazi.ona grize.
rulez.
1.ostavljaj koliko hoćeš komova, stjupid pikčrs.
credits
|
Kad ludost nastupi >.<
ne mogu reći da sam nedavno gledala emisiju upravo o toj temi.ali nije bilo tako davno.dakle.depresija je toliko popularna da ima svoju vlastitu emisiju.i to više njih.depresija se toliko uvukla u današnji stil života da mi radimo reportaže.prilog.emisije.i tko zna kakva sve čuda samo kako bismo uvjerili sami sebe da nam je život otišao k vragu.ja kažem idite vi svi deprimirani kreteni k vragu.oke.shvaćam da nekad nije tvoj dan i da se ne osjećaš dobro.da si melankoličan ili možda čak i bolestan.ali ne shvaćam da si na bolovanju 15 i više godina jer si kakti u depresiji.hoćeš reći da ja ne moram u školu u ponedjeljak jer sam u depresiji?ma daj molim te.to će mi proć kod mame i tate.nema što.najgore od svega je to što mediji uporno i uporno depresiju promoviraju i na taj način od nje rade ono što ona nije.stvarnost.ne kažem da ne smijemo biti tužni povremeno.ali ne možeš biti tužan 15 godina.to jednostavno ne postoji.to su već teži psihički slučajevi.radi se o poremećaju ozbiljnog stadija.materijal za ludaru.onda ono što depresija povlači za sobom.čuli ste za to.zovu se antidepresivi.to vam je zapravo legalna droga.po mom mišljenju.to je kao da ti liječnik kaže da uzimaš lijekove jer si totalni promašaj i jer ne znaš kako uživati u životu bez lijekova.svaka čast osobi koja je izmislila depresiju i antidepresive.kao što sam rekla.možeš biti loše jedan dan.tjedan dana.možda čak i mjesec dana.ali 15 godina nemaš pravo živjeti na grbači države.oprosti.ali nemaš. upravo sam sada shvatila da mi je ostalo samo dva bombončeka od gumenih.šmuc.idem na bolovnje nekih 5 godina.čujemo se kad se vratim ^^. najjače mi je kad mi klinka od 7 godina kaže da je ona u predpubertetu i da je normalno da prema meni bude bahata i bezobrazna jer je to za klince njenih godina normalno.iam novost za tebe mala.to nije normalno.pubertet-ne vjerujem u te spike.je.istina je.ljudsko tijelo se u tom razdoblju mijenja i naši stavovi možda dosezaju neku zreliju razinu.ali ono što novinari i kakti stručne osobe gospoda i gospođe psihijatri prezentiraju kao pubertet ne može biti i nije istina.i moja baba je bila u pubertetu.pobogu.i naši roditelji su to prošli.ja mislim da moj tata nije nikog nasmrt pretukao ili upucao nekoga dok je bio u pubertetu.molim vas.što je za nas pubertet?što nam govore da je pubertet?razdoblje u kojem se razvijamo i u kojem nam je dopušteno da kršimo sva pravila.prelazimo sve granice ljudskosti.a zašto?jer na to imamo pravo.samo nam još fali zakon koji će nam to i staviti na papir.jer potupno je normalno da dečko u pubertetu bude agresivan.znate tko to kaže?moja pedagogica.osoba koja u školu treba uvesti mir promiče taj pogled na pubertet.ona se s time slaže.ona isto prihvaća to što su nam mediji nametnuli.ja ne prihvaćam.odbijam vjerovati da zato što su u pubertetu klinci imaju pravo ubijati druge oko sebe.Luka Ritz je samo jedan slučaj.znam da nekima Luka ide na živce jer se njegovo ime svugdje pojavljuje.ali on je postao legenda zato što je pokazao koliki utjecaj zapravo mediji imaju na nas pubertetlije.pretučen zbog dvije kune?mrtav zbog dvije kune?ne.mrtav jer je njegovom ubojici bilo dosadno pa se odlučio zabaviti i na kraju izvući na foru puberteta.kako samo spavaš? totalno je zbunjujuće kad ti svi govore što da radiš.ne?onda odlučiš na svoju ruku i napraviš fatalnu grešku.sretno svima. evo.da ne duljim više.kraj još jednog posta.pjesmu sam snimila.to jest.moj frend i ja smo snimili.on je svirao gitaru.a ja sam pjevušila.la.la.la.ovako.morat ćemo čini se to trpnuti u video tako da danas neću stići to tu staviti.ali vjerojatno ću sutra uhvatiti vremena.samo ću tu trpnuti u isti post.dakle.frend je preko web camere tamburao.a ja uživo pjevala.uhm.da.frend se zove Sven.pa eto.snimili smo Love's Not A Compatition (But I'm Winning) s obzirom da oboje volimo tu pjesmu i nije vokalno pretjerano zahtjevna.eto.nadam se da će vam se svidjeti.do slijedećeg posta ja vas toplo pozdravljam. "Neću više biti ona koja će te razočarati. I znam da sam ovo već rekla. I znam da si ovo već čuo." Đe's ba MaCo?
osječam se otprilike ko ova mutnjakuša na slici. :D onda.počela sam koristiti Č sve češće.i volim OVU boju. :D ko bi reko.ljudi mi u zadnje vrijeme dosta često govore da sam emo.nisam.žao mie.nie da ne iam nešto protiv emača.ali ja više volim biti ja.samo ja.živciraju me ljudi sa svojim stilovima više.kao da je bitno jesi li emo ili sceene ili što ja znam što sve već ima [malo sam out u tom polju.pomagajte :B].mislim da je bitno ono što si unutra.a ne ono što pokazuješ.uvjerila sam se kod više ljudi da vanjština često vara.i mislim kako bi bilo lijepo od svih nas da se prestemo pretvarati da smo nešto što ne želimo biti.ja sam ja.i neću se zbog nikoga mijenjati. ma osječam se i kao ova.samo što ja nisam neki plesač. :D i sad za kraj.imam jednu ideju.ali treba mi vaša pomoć da ju provedem u djelo.zapravo ne treba.ali ovako je zabavnije.X).biste li vi.kojim slučajem.htjeli da ja stavim video/snimku sebe kako pjevam na blog? :D.stvarno bih htjela znati što vi mislite o mom pjevanju.šta ćete.nikad mi dosta pohvala.tako da bih vas zamolila da odaberete pjesmu koju želite čuti i ona koja dobije najviše glasova ili koja se meni posebno svidi stiže na blog.ali nemojte da bude neko pop sranje.ako je već pop neka bude neka fina.a ne neki.šta ja znam.nie ni bitno.eto.fala vam svima što ste čitali ove brljarije.a sad vam želim laku noć jer je trenutačno 3:20 ujutro. O.o Kak se kaže Hello Kitty na bosanskom? Đe's ba MaCo? najjača fora u zadnje vrijeme. :) Joj Kitty...ti mala kurvice. :3 Love story...
Ljubav Iza vječne se duge kriješ, Ko šarena ptica na nebu, U ljetnom godišnjem dobu, A svoja krila niz povjetarac njišeš. Ti si moja jutarnja zvijezda, Koja me budi dan za danom, Očaravaš me svojim korakom. Lijepa si ko jutarnja livada. Nosiš me svojim mirisom poput vala plime, U beskrajne daljine. Svojom toplinom griješ me. Ljepša si od mjesečeva sjaja, Tako ti je duša velika da ti nema kraja, Jer ti nisi anđeo, ti si moja ljubav. p.s. zanima ga što vi mislite...meni je predivna <3<3<3 i to je vašu kontiki potaklo na još jedan čudljiv post koji nitko osim nje neće razumijeti.nisam bila zaljubljena.nikada.iako bih jaaaako voljela.možda i jesam.nisam više ni sama sigurna.na njega mislim svakodnevno.ne znam više što osjećam.*zbunjena.zašto je to takav čudan osjećaj.jednostavno ne želiš...pustiti.da.upravo to.ne želim da me pusti.i ja njega ne želim pustiti.viđam ga svaki dan.i rastopim se kad mi se nasmije iako znam da se svim curama okolo smješka.i kad me dotakne ja se zacrvenim iako znam da dira sve cure.i kada me pozdravi.kad čujem njegov glas.propara moju viku.glasno govorim.no njegov me glas...stiša.utiša me.i kaže: "bok".kimne glavom a pogled mi se odmah spušta na noge.mahnem i kažem nešto potpuno glupo i neprimjereno a on se nasmiješi.iako znam da tako pozdravlja sve ostale cure.ne znam što se dogodi no odjednom samo želim potrčati.primiti ga za ruku i reći: "Hey!".a nikad to neću napraviti.previše sam suptilna za to. "Molim te nemoj otići. Ljudi uvijek odu." i koliko god se trudili znamo da ne možemo zaboraviti.preko toga se ne prelazi.ne možete otići dalje.taj izraz nema smisla.nikada neću naći snagu.kad ode dio mene umire.iako znam da nije moj.i da se nema čemu vratiti.i dalje želim viđati njegove oči u mraku.i dalje me zapanjuje njegova boja glasa.i dalje želim...želim živjeti u svijetu u kojemu njega nema tako da ga mogu tražiti u drugim ljudima.možda.možda ga i nađem.iako čisto sumnjam.trebat će mi neko vrijeme.kako stvari stoje sada čini se da me ništa ne može suzdržati.možda i nisam zauzela posebno mjesto u njegovom ali sigurna sam da je on zauzeo posebno mjesto u mom srcu. "Koliko god se trudila znam da ne mogu odustati." Životne priče.
ponekad hodam ulicom i pitam se što se krije iza krinke naizgled običnih građana koji prolaze pored mene.jesu li oni dobro?prolaze li kroz neke tegobe?muči li ih isto što i mene?imaju svoje brige.no većina njih je iskompleksirana.misle na sebe.i samo na sebe.voli li brat brata još uvijek?viđala sam svakakve situacije.zamislite što bi bilo kada bi svakoga od nas imalo bila briga.svijet bi bio ne samo ljepše mjesto nego i naši snovi.više ne bismo morali sanjati o Zemlji-Negdje-Daleko kada bi to sve bilo pred našim očima.razmislimo o tome koliko zajedno možemo postići.svatko od nas nosi u sebi nešto posebno.neki biljeg koji jednostavno govori.ja sam ja.ja nisam ti niti mi.ja sam ja!to je ono što se u današnjem svijetu izgubilo.to je ono što ja već 13 godina tražim u ljudima koji me okružuju.to je ono što nam treba. i dok razmišljam o tome mogu reći samo jedno.mogu dati sebe kako bih nešto promijenila.mogu.ali ne sama.i svojim bližnjima želim dati srce.nije mnogo.ali to je sada trenutačno sve što imam.samo to.ovo jadno malo srce koje kuca.kuca za novi svijet.za nove nade.i nove pobjede.za budućnost. onak.čist iz kulture.
hoću reći slijedeće.je li ona mogla uzeti 3 minute te njene.kak ti."pauze" kako bi meni narezala tu prokletu salamu.nije mogla.a zašto?jer ju nije bilo briga.nije joj stalo.gledala je samo sebe.kao da je ona jedina u problemima.jadna ona.jedina žena na ovom svijetu koja tako naporno radi.znate.bojim se odrasti.bojim se odrasti jer se bojim da ću postati takva.kao i svi odrasli oko nas.sebična.odjednom ću početi na svijet gledati crno-bijelo.i sve će se vrtiti oko mene.negativnog utjecaja zaista ne nedostaje u ovom svijetu.zašto se ne možemo svi jednostavno slagati? nije da puno tražimo.zaista.jesam hippy.i priznajem.hippy sam jer je tako sve lakše.život je jedna velika borba koju je lakše preživjeti ako su na tvojoj strani ljudi koje voliš.poštuješ.cijeniš.za koje mariš.i koji mare za tebe.a takvih je ljudi na žalost sve manje.i bit će ih sve manje dok se ne promijenimo.svi griješimo ali svoje greške treba priznati i za njih tražiti oprost.i ne.ne mogu očekivati od nje da će se ispričati zbog toga.jer neće.ona je odrasla.zašto bi se ona meni.jednoj običnoj maloj ispričavala?nema razloga za to.i nikada neće imati.jer ga nikada neće ni tražiti.a to znači da ga nikada neće niti naći. 1. post...i to sve...
1. post na ovom blogu.nezz kai bi rekla.owai.hm.owak.odem ja tražit dizz i uređivat boxeve.nezz kai bi vam rekla o sebi.ugl.iam 13 god.živim u Zagrebu.I <3 ZG.škola mi se raspada.al fakat.a vi sad vjerujte ili nemojte.mrzim njemački.ne zbog njemaca ili neš ne daj Bože takvoga.neg zbog profe.ženska je neki vegetarijanac ili tak neš.i ak je već vegetarijanac.može se povremeno i okupat.a ne tak da smrdi na trave!ma ženska je bijač kakve nema.neam niš protiv vegetarijanaca.al ja ne bih mogla biti vegić.neam živaca za to. :D i to biješe to.ode tražit dizz i to swe.bye-bye |